ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Fenomeni

Tvoje nježne godine

Ivan Kralj, 28. jun 2004.
Feral

Dansko pedofilsko udruženje (DPA) osnovano je s glavnim ciljem da ukloni javne predrasude o pedofiliji, o dječjoj seksualnosti i, tvrde, dobrovoljnoj emocionalnoj i seksualnoj vezi između djece i odraslih, a najžešće se - kolektivno se zalažući za spolni odnos bez prisila - ograđuju od društvene skupine koju jasno nazivaju zlostavljačima djece * Dok su britanski roditelji složno uzeli kamenje i oružje u ruke da se na ulici obračunaju s onima koji su za pedofiliju već sudski kažnjeni, u Americi, Nizozemskoj, Danskoj... stvaraju se naglašeno mirotvorna udruženja pedofila koji traže razumijevanje i tvrde da nisu bolesnici

Hrvatska - raj na Zemlji. Tako je neslavni slogan promovirao državu koja je nekad na naturističkim kartama Europe i svijeta slovila kao jedna od najprimamljivijih destinacija. Ove godine stigli su i prvi gosti koji su ljetnom provodu poželjeli dati novu dimenziju. Oni koji naročito vole djecu. Zovu se pedofili i pronašli su svoje mjesto pod hrvatskim suncem. A ima li većeg pedofilskog "raja na Zemlji" negoli su mjesta na kojima trčkaraju nevina i, dakako, gola, dječica, sa, a katkad i bez pratnje roditelja?! Ova potonja posebno su primamljiva meta, a barem nekoliko (otkrivenih) euro-pedofila, zahvaljujući neobično marljivim čuvarima reda, neplanirano je produljilo svoj godišnji odmor - u ustanovama zatvorenog tipa. Javnost je tako saznala da je Rovinj postao meka za snimanje privatnih kućnih videa - u dva nudistička kampa uhićeni su Belgijanac i Austrijanac jer su snimali skupine gole djece. Tu je i najnoviji slučaj Šveđanina koji je na nudističkoj plaži hotela "Dubrovnik Pallace" fotografirao dva gola dječaka, a da ne "izgore" na ovim vrućim ljetnim temperaturama ponudio se i da im kremom za sunčanje namaže genitalije.

Onima koji su tvrdili da na Zapadu ima mnogo više zločestih ljudi negoli što u Hrvatskoj ima dobre djece, sada je više nego jasno: integriranje u Europu znači primiti i gosta kojem nećemo prethodno provjeravati kriminalnu prošlost. Likovati s tezama "jesam vam rekao, jesam vam rekao" danas bi još mogao eventualno neki don Anto Baković, koji je prije nekoliko godina vrlo ozbiljno predlagao da se na granicama Hrvatske i ostatka Europe izgradi visoki zid. Arhitektonski projekt dežurnog heroja hrvatskog morala možda bi nas i zaštitio od onih koji bi izvana rado došli gledati obline hrvatske djece. Ali svatko tko okrene stranice crne kronike dnevnoga tiska lako će utvrditi da ovog puta imamo posla i s klasičnim UNUTRAŠNJIM neprijateljem. Još samo slijepac može tvrditi da se pedofilija događa negdje drugdje, po mogućnosti na Internetu na koji većina Hrvata rijetko skače. Naime, i unutar neizgrađenih Bakovićevih zidova proširio se trend djecofilije koja je u svijetu već odavno pokosila svoj kvorum, nakon kojeg se obično kreće u žešće akcije protiv ove pošasti. Britanski je tabloid ovdje otišao najdalje, s namjerom da svoje čitatelje temeljito upozna s likom, djelom i adresama 110.000 osuđenih (!) pedofila s Otoka.

NIŠTA NA SILU

I dok su britanski roditelji složno uzeli kamenje, kolce i ostalo oružje u ruke da se na ulici obračunaju s onima koji su svoje kazne odslužili, u svijetu se polako ali sigurno udružuju i oni koji ugrožavaju sigurnost naše djece. Oni koji drže da su oni ti koji su ugroženi. Koliko nam je poznato, najrazrađeniju infrastrukturu posjeduju Sjeverna Amerika, Nizozemska i Danska. I nije riječ o udruženjima koja služe za organizirane napade na vrtiće, širenje pedofilskih materijala putem Interneta i slične kriminalne rabote, već o vrlo mirotvornim, gotovo dječjim jecajima svijetu da ih se pokuša razumjeti. Nas je put odveo u Kopenhagen, u sjedište organizacije koja se zove Dansko udruženje pedofila (Danish Pedophile Association - DPA). Utemeljeno je s glavnim ciljem da ukloni javne predrasude o pedofiliji, dječjoj seksualnosti i, kako tvrde, dobrovoljnoj emocionalnoj i seksualnoj vezi između djece i odraslih. Najžešće se ograđuju od društvene skupine koju nazivaju zlostavljačima djece. Oni se kolektivno zalažu za spolni odnos bez prisila.

- Siguran sam da i kod vas u Hrvatskoj pedofile pribijaju na stup srama. Tako je i kod nas, ali i svugdje u svijetu. To je ono protiv čega se pokušavamo boriti. I u Danskoj neki misle da su pedofili bolesni i da im treba medicinska pomoć. Ali ne misle svi tako. I mediji nam se polako otvaraju, uglavnom su tolerantni prema nama, zaštite nas kao izvore informacija, pa nemamo problema, a istodobno iznosimo svoje stavove u javnost. Sve više i više ljudi nas počinje razumijevati - objašnjava Erlint (49) koji je dosad imao, kako kaže, "četiri-pet" veza s dječacima. Svoje prvo pedofilsko iskustvo doživio je u 35-toj, ali tvrdi da se već sedam godina nije upuštao u veze s dječacima.

Dansko udruženje pedofila neprofitna je organizacija koja djeluje potpuno legalno, a financira se članarinom svojih istomišljenika. Seksualni odnosi s maloljetnicima definirani su zakonom koji kaže da je minimalna dob za upražnjavanje seksualnih odnosa (i homo i hetero) - petnaest godina. Kazne za one pedofile koji ovaj zakon prekrše (a većina ih krši jer, ne zaboravimo, pedofile privlače djeca, a ne stariji tinejdžeri), minimalno iznose jednu, a maksimalno šest godina zatvora. Erlint nikad nije bio u zatvoru, kaže da ne vjeruje ni da će ikad tamo dospjeti, jer on nikad ne bi prisilio dijete na spolni odnos. Nonšalantno otkriva da su svi dječaci (a on voli isključivo dječake) s kojima je bio u seksualnoj vezi svojevoljno dolazili u njegov krevet, a i do dana današnjeg ostali su prijatelji, iako spolnih odnosa više nema. Kaže da većina dječaka u pubertetskim ljubavima odluči postati heteroseksualna. Da razjasni svoje neobične stavove, Erlint nam je ispričao kako je izgledala njegova posljednja, šest godina duga veza s danas 22-godišnjim mladićem.

"PEDOFILSKA STVAR"

- Kad smo se upoznali, Nicholas je imao jedanaest godina. Zapazio sam ga kako se igra u shopping-centru. Spontano smo počeli razgovarati, ne sjećam se tko je prvi progovorio, sve je bilo posve prirodno. Tad sam ga poveo svojoj kući, igrali smo se i to je sve. Nije bilo nikakve seksualnosti u našem poznanstvu. Nije je bilo mjesecima. I onda se jednog dana jednostavno dogodilo. Ja sam bio za, i on je htio probati, i tako je počelo. Nije to bio pravi seks, samo petting, maženje i slično. Najviše što smo radili jest obostrana masturbacija i oralni seks. Kad je Nicholas navršio šesnaest godina, prestali smo biti intimni, ali smo i dalje ostali prijatelji. Posjećuje me barem dvaput godišnje, dođe na vikend, a obavezno se čujemo telefonski. Baš mi je neki dan rekao da ima novu djevojku... Ona, naravno, ne zna za njegovu vezu sa mnom - govori Erlint s lakoćom kao da je ta priča izašla iz samoga sna. Pitao sam ga zar ne misli da djeca ne mogu s punom sviješću pristati na takav odnos i shvatiti na što pristaju? - Da, ali ona uvijek mogu otići ako ne žele doći k pedofilu. Slobodno mogu otići. U pedofilskim vezama nema prisile. Mi nismo zlostavljači. Uvijek djetetu ostavim mogućnost da izabere želi li ili ne upuštati se u bilo što sa mnom.

Uvjereni u zdravlje svojih mentalnih sklopova, pedofili sa sjevera Europe namjeravaju aktivno širiti "svoju stvar". Konačni im je cilj da se pedofilija prestane smatrati bolešću i izjednači se s drugim oblicima seksualnih sklonosti. U Danskoj je danas, kažu, lako biti homoseksualac, transvestit ili poklonik sadomazohizma, a njih se trpa u koš s mentalnim bolesnicima, što, tvrde, nisu. Kažu da im nitko ne može zabraniti da vole djecu. Na ponešto drukčiji način od onog na koji je sav ostali "normalni" svijet naučio voljeti djecu. Oni ih vole slatkišima, kamerama i kremama za sunčanje. Raj na zemlji, pakao u glavi.

ŽENE PEDOFILKE

DPA (Danish Pedophile Association) broji stotinjak članova. Imali su i dvije žene u udruženju, ali nikad ih nisu vidjeli na sastancima koje održavaju desetak puta godišnje. Njihovi su članovi razasuti po cijeloj Skandinaviji, a svaki plaća šezdesetak dolara godišnje članarine. Uz eventualne donacije, članarine su i jedini izvor prihoda kojim se financira djelovanje. Aktivisti rade iz svojih domova, nemaju urede, a ni službenog predsjednika. Glavne su im aktivnosti informiranje, savjetovanje, rasprave i međusobna podrška.

SVEND JENSEN, PROFESIONALNI SAVJETNIK U DANSKOM UDRUŽENJU PEDOFILA

PEDERIMA JE LAKŠE

Mi nismo escort-agencija niti distribuiramo dječju pornografiju i zapravo su problemi koje pedofili imaju mnogo složeniji. Vidite, oni su vrlo usamljeni ljudi i u udruženju razgovaramo o njihovim osjećajima, a opet to im jako teško ide. U Danskoj ne možete biti toliko otvoreni kad ste pedofil kao što možete ako ste gay

* Kako prosječan Danac gleda na vas? Osjećam kako bi mnogi za vas rekli da baš i niste normalni?

- Pa da. Vrlo nas loše tretiraju. Na svu sreću ljudi nisu organizirani, već se bune kao frustrirani pojedinci. Jako je malo onih koji nas pokušavaju saslušati.

* I vi ste pedofil?

- Ne, ja nisam pedofil. Sretno sam oženjen, ako već želite znati. Ovdje sam isključivo iz profesionalnih pobuda. Socijalno sam educiran pa mogu kompetentno raditi s tim ljudima. U ovom sam poslu osam godina i dosad sam razgovarao sa stotinama pedofila iz Danske i ostatka svijeta.

* Oni vas nazovu i kažu: imam problem, neopisivo mi treba neko dijete, kako ga mogu nabaviti?

- (Smijeh) Nije to baš tako. Mi nismo escort-agencija, niti distribuiramo dječju pornografiju. Problemi koje imaju pedofili mnogo su složeniji. Vidite, oni su vrlo usamljeni ljudi. Razgovaramo o njihovim osjećajima, a opet to im jako teško ide. U Danskoj ne možete biti toliko otvoreni kao pedofil, kao što možete biti da ste recimo gay.

* I vi smatrate da se te dvije kategorije ljudi mogu uspoređivati? Ako nisam preindiskretan, jeste li sigurni da baš nikad niste imali vezu sa...

- S dječakom ili djevojčicom?

* Da.

- Ne, nisam.

* Pa koji su vam onda motivi? Vi, koliko shvaćam, ne savjetujete pedofile u smislu da moraju potražiti konkretnu pomoć, već ih ohrabrujete da se osjećaju komotno sa svojim seksualnim osjećajima prema djeci...

- Vidite, ja sam očito, za razliku od vas, idealist. Moje gledanje na život je čovječno. Ja sam humanist. Ja želim pomoći ljudima koji imaju probleme s okolinom.

IZVODI IZ INTERVJUA - OBJAVLJENOG U DANSKOJ U KNJIZI "ZLOČIN BEZ ŽRTAVA" - GDJE 16-GODIŠNJI DAVID GOVORI O SVOJOJ VIŠEGODIŠNJOJ SEKSUALNOJ VEZI S 37-GODIŠNJIM CHRISTIANOM

JEDNOM SE ŽIVI!

* Davide, kako si upoznao Christiana?

- U jednom lokalu sam igrao neku video igricu i sjećam se kako me pokušavao naučiti. I uspio je, ali... Znate onaj stari trik stajanja iza dječaka i držanja njegove ruke na joy-sticku? (smijeh) I onda sam jednog dana otišao k njegovoj kući. Sjedili smo, pričali, pili sodu-pop... Bilo je lijepo. Sjećam se da je pod mojim pritiskom kupio kompjuter... Prošle su dvije godine prije nego što smo otišli u krevet. Nikad prije nismo o tome pričali, bili smo samo prijatelji. Ali cijelo sam vrijeme znao da je Christian pedofil. To mi je rekao odmah na početku.

* Što si mu ti rekao na to?

- Ništa. Nije mi to smetalo. Nije ništa pokušavao. Onda mi je jednog dana počeo pričati o svim dječacima s kojima je bio i... Konačno smo završili u susjednoj sobi. Bilo nam je dobro. Meni je čak pomalo bilo i smiješno, samo sam se počeo smijati. Bilo mi je sve to tako novo. Uzbudljivo.

* Jesi li se bojao da bi moglo biti neugodno?

- Nisam nikad bio ozbiljno o tome razmišljao. Mislio sam, zaboga, pa živiš samo jednom. Zašto onda ne bi i probao? (...) Ne bih mogao reći da sam požalio - nikad. Iako sam kod kuće bio drukčije odgajan. Da, recimo, treba objesiti nekog pedofila na gradskom trgu, moja bi mama bila prva koja bi potegla uže. Zato moja mama i ne zna da Christian postoji. Imam tajno ime za njega. Ako idem kod Christiana, onda kažem da idem kod Larsa. Lars ima kompjuter. Potpuno sam iskren što radim kod "Larsa". Jedino što moja mama misli da Lars ima 15 ili 16 godina. Ali to nije moj problem.

* Je li Christian poput druge djece s kojom se igraš?

- Ne, on je dobar prijatelj. Kad sam s njim, razgovaramo i jednaki smo. A kad sam s drugom djecom, onda nekad moram pristati i na nešto što mi se zapravo ne da.

* Ali ne misliš li da te i Christian prisiljava na neke stvari?

- Možda. Kad treba otići u kupovinu jer je preumoran ili slično. Ako mislite seksualno, ne, ne prisiljava me ni na što.

* Jenjava li vaša potreba za seksom ili je stalno ista?

- Ne, mislim da slabi. Kad dođeš u moje godine, onda se sve više i više počneš zanimati za cure. Većina dečki. Shvatiš da su ti draže neke druge stvari. Ja to radije činim s curama nego s Christianom. Ali i dalje ostajemo vrlo bliski prijatelji. Mislim da ćemo ostati i kad mi bude četrdeset.

* Jesi li se ikad smatrao homoseksualcem?

- Ne.

* Misliš li da bi svi dječaci mogli s muškarcima raditi ono što ti radiš s Christianom?

- Ne, ne svi. Jer uvijek ima onih koji to ne bi učinili iz moralnih razloga, zbog odgoja. Ali mislim da bi 90 do 95 posto dječaka moglo imati iskustva poput mojih, samo da ih je netko pozvao. I da se prema njima odnosio kao Christian prema meni.

* Dakle, misliš da bi većina dječaka to voljela?

- Da. Ali mislim na one od 10, 12 ili 13 godina. Ne vjerujem da bi se dečko u mojim godinama upustio u takvo što. U mojoj dobi to se doživljava kao homoseksualno.

* Jesi li ikad probao s dječacima svoje dobi?

- Ne, samo s curama.

* Ne dolaziš u iskušenje da probaš s dečkima?

- Ne. Ne mogu to zamisliti. S nekim svoje dobi, to bi bilo previše homoseksualno.